OLIMPIJSKI MUZEJ
Olimpijski
muzej Sarajevo predstavlja jedno od kulturnih blaga Sarajeva, svjedočeći burnim
događajima koji su obilježili njegovu prošlost. Osnovan je odlukom
Organizacijskog Odbor XIV Zimskih olimpijskih igara ‘84, u nadi da će trajno
sačuvati sjećanje na organizaciju i realizaciju nezaboravnog olimpijskog
događaja. Muzej je smješten u impresivnoj građevini iz 1903. godine, koja je
svojom arhitekturom slijedila uzor luksuznih europskih vila tog razdoblja.
Svečano
otvorenje Olimpijskog muzeja, u prisustvu mnogobrojnih gostiju i predsjednika
Međunarodnog olimpijskog komiteta, Juana Antonia Samarancha, dogodilo se 8.
februara 1984., na dan otvaranja XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.
Početkom rata u Bosni i Hercegovina 27. aprila 1992. godine zgrada Olimpijskog
muzeja je granatirana, a u požar koji je tada izbio, zgrada je uništena, kao i
neki vrijedni eksponati. Zahvaljujući hrabrosti uposlenika Muzeja i podršci
građana, većina eksponata je spašena čak i u teškim ratnim uvjetima.
Nakon
završetka rata, eksponati su privremeno izloženi u Olimpijskoj dvorani Zetra,
gdje su bili čuvani sve do ponovnog otvaranja Olimpijskog muzeja u Sarajevu. U
prisustvu princa Alberta II od Monaca, i prdstavnicima Međunarodnog olimpijskog
komiteta, muzej je svečano otvoren 8. oktobra 2020. godine. Izloženi eksponati
obuhvataju XIV Zimskih olimpijskih igara ‘84 i Olimpijskog festivala europske
mladeži (EYOF) 2019., predstavljajući važan dio sportske i kulturne baštine
Sarajeva.
Kandidatura za XIV Zimske olimpijske igre 1984. godine
CITIUS - ALTIUS - FORTIUS
Latinska izreka Citius Altius Fortius – Brže, više, jače – predstavlja najpoznatiji Olimpijski moto. Prvi put je predstavljen na Olimpijskim igrama u Antwerpenu 1920. godine, a tvorac izreke je de Coubertinov pristalica, dominikanski kaluđer Henri Didon, koji je upravo ovim riječima započinjao časove tjelesnog odgoja.
Pierre de Coubertin – osnivač Međunarodnog olimpijskog pokreta
Ideja oživljavanja olimpijskog duha ujedinjenja i uspostavljanje olimpijskog pokreta djela su uz koje se veže ime francuskog historičara barona Pierre de Coubertin. Inicijativa koja je pokrenuta 1894. godine predstavljala je svojevrsni povratak antičkog koncepta olimpijskog nadmetanja s međunarodnim karakterom, nakon 1.500 godina odsustva kako bi animirao svoje istomišljenike.
Kako bi animirao svoje istomišljenike Pierre de Coubertin od 16. do 23.6.1894. godine u Sorboni organizira Međunarodni kongres. Tada se oživljava ideja o održavanju olimpijskih igara, te se postavljaju temelji za osnivanje Međunarodnog olimpijskog komiteta. De Coubertin je aktivno sudjelovao u razvoju olimpijskog pokreta sve do 1925.
godine kada se povlači iz MOK-a. Umire u Ženevi 1937. godine. Sahranjen je u Lozani, sjedištu Međunarodnog olimpijskog komiteta, a prema njegovoj izričitoj želji Pierreovo srce se sahranjuje u ostatcima starogrčke Olimpije.
Olimpijska baklja
Simbolika Olimpijske baklje vodi porijeklo još iz starogrčke mitologije gdje je po predanju Grčki junak Prometej ukrao plamen starogrčkom bogu Zeusu i predao ga ljudima. U znak sjećanja na igre Antičke Grčke, plamen se uz pomoć sunčevih zraka pali u Olimpiji, odakle kreće put ka gradu domaćina igara.
Prvi put u novijoj historiji, ova priča je primijenjena za vrijeme Olimpijskih igara u Amsterdamu 1928. godine, dok je prvi put štafetno baklja bila prenošena za vrijeme Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine.
Za potrebe XIV Zimskih olimpijskih igara Sarajevo ’84 napravljene su dvije baklje, nakon što su svečano upaljene u Olimpiji, avionom su dopremljene u Dubrovnik, a zatim su krenule na put kroz gradove tadašnje Jugoslavije. Jedna baklja je proputovala kroz Split, Rijeku, Ljubljanu i Zagreb, dok je druga svoj put našla preko tadašnjeg Titograda, Skoplja, Novog Sada i Beograda. Pred samu ceremoniju otvaranja Zimskih olimpijskih igara, baklje su se opet susrele u Sarajevu, a čast da Olimpijski plamen upali na Olimpijskom stadionu Koševo, imala je Sanda Dubravčić.
Tokom historije, Olimpijska baklja je promijenila nekoliko sredstava kojima je putovala do krajnjeg odredišta. Neki od njih su bili biciklo, brod, konje, satelit. Uloga nositelja olimpijskog plamena smatra se jednom od najvećih sportskih počasti.
Olimpijski krugovi
Najpoznatiji simbol Olimpijskih igara su njenih pet krugova. To ujedno predstavlja najprepoznatljiviji simbol i brend na svijetu. Logo Međunarodnog olimpijskog komiteta i Međunarodnog olimpijskog pokreta predstavljaju krugovi koji se nalaze i na zastavi MOK-a. Pet isprepletenih raznobojnih krugova u dva reda označavaju pet kontinenata koje ujedinjuje olimpijska ideja.
Plavi predstavlja Evropu, crni Afriku, crveni Ameriku, žuti krug predstavlja Aziju, dok je zelenom bojom označena Australija. Još jedna interesantna simbolika je vezana za boje Olimpijskih krugova, pet navedenih boja uz bijelu boju koja čini podlogu Olimpijske zastave, predstavljaju šest boja koje se nalaze na nacionalnim zastavama svih država svijeta.
VUČKO - maskota
Zvanična maskota Zimskih olimpijskih igara 1984. godine u Sarajevu bio je Vučko. Nakon poziva na učešće za idejno rješenje maskote sarajevske Olimpijade, u konkurenciji nekoliko prijedloga izabran je simpatični vuk. Prijedlog za maskotu dao je slovenski akademski slikar Jože Trobec, a Vučko je pobijedio u konkurenciji grudve snijega, divokoze i jagnjeta.
Za potrebu televizijskih spotova glas Vučku posudio je poznati sarajevski pjevač Zdravko Čolić. Maskota u liku simpatičnog Vučka doprinijela je da slika o vuku kao krvožednoj životinji poprimi sasvim novu simpatičniju sliku u narodu. Da je popularni Vučko bio pun pogodak pri izboru za maskotu Olimpijskih igara govori i činjenica da do danas nije oboren rekord u prodaji suvenira koji je postavio Vučko davne 1984. godine.
Borilišta Zimskih olimpijskih igara 1984.
Borilišta Zimskih olimpijskih igara 1984. predstavljaju sportske objekte i borilišta na kojima su održane 14. Zimske olimpijske igre 1984. u Sarajevu. Za potrebe održavanja ovih olimpijskih igara koristilo se 9 borilišta koja se nalazila u gradu i okolnim planinama. Nakon što je Sarajevu 18. maja 1978. godine, u konkurenciji japanskog Sappora i švedskog Geteborga, dodijeljena organizacija ovog velikog takmičenja počelo se sa izgradnjom novih i rekonstrukcijom postojećih borilišta a što je trajalo tokom perioda od 1979. do 1983. godine. Nakon održane olimpijade, sva borilišta, izuzev jednog, su oštećene tokom rata u Bosni i Hercegovini i opsade Sarajeva. Poslije rata, Olimpijska dvorana Zetra je obnovljena i ponovo se koristi od 2010. godine.
Evropski olimpijski festival mladih - EYOF 2019
Evropski olimpijski festival mladih je sportsko takmičenje za mlade sportiste iz 50 država članica Evropskih olimpijskih komiteta. Festival se održava u formi bijenala tj. svake dvije godine, s ljetnom verzijom koja je prvi put održana u Briselu 1991. i zimskim izdanjem, koje se po prvi put održalo dvije godine kasnije u italijanskoj Aosti. Od 1991. do 1999. godine festival se zvao Evropski olimpijski dani mladih. Organizaciom EYOF-a 2019 Bosna i Hercegovina ponovo je postala sportski centar svijeta. Događaj koji je vratio plamen u srca nakon 35 godina od održavanja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Vođeni vlastitom idejom i naporima, pored gradova Sarajevo i Istočno Sarajevo, Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine dobio je čast da bude jedan od organizatora „EYOF 2019“. Bila je ovo posebna senzacija za sve građane Bosne i Hercegovine, vidjeti kako se plamen ponovo vraća. Svečana ceremonija otvaranja održana je na stadionu „Asim Ferhatović Hase“ pod sloganom “We create together” (Stvaramo zajedno). Kreirana je zajedno historija.